ISTRAŽIVAČI

Prof. dr Predrag Marković

naučni savetnik, direktor

 

PREDRAG J. MARKOVIĆ (Beograd 1965), naučni savetnik. Diplomirao je 1986. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu sa prosečnom ocenom 9.88. Zvanje magistra istorijskih nauka je stekao maja 1991. godine, obranivši magistarsku tezu „Evropski procesi na modernizaciju društva Beograda i Jugoslavije 1918-1941“ na Katedri za opštu savremenu istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u BeograduDoktor istorijskih nauka postaje u novembru 1995. godine, odbranom doktorske disertacije „Hladni rat i jugoslovensko društvo (slučaj Beograda) 1948-1965″. Od marta 1987. godine je zaposlen u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Na sednici Upravnog odbora Instituta  11. aprila 2019, imenovan je za direktora Instituta za savremenu istoriju.

Kao gostujući profesor je predavao na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u BeograduLinkoln, Univerzitetu u Pensilvaniji , Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Centru za multidisciplinarne studije Univerziteta u Beogradu – Odsek za istoriju nauke i tehnologije, Beogradskoj otvorenoj školi  i Fakultetu za medije i komunikaciju Univerziteta Singidunum. Za člana Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu je izabran u decembru 1997. godine. Bio je član Saveta za brendiranje Srbije i v. d. predsednika Upravnog odbora Muzeja istorije Jugoslavije.

Marković se uglavnom bavi društvenom istorijom Jugoslavije i posebno istorijom Beograda u 20. veku. O istoriji Beograda napisao je monografije Beograd između Istoka i Zapada: 1948–1965. (objavljena 1996. godine, predgovor napisao njegov rođak Dobrica Ćosić) i Evropski uticaj na proces modernizacije Beograda od 1918–1941. Takođe se bavio istorijom raspada socijalističke Jugoslavije i metodologijom istorijske nauke.

septembru 2015. godine izabran je za potpredsednika Socijalističke partije Srbije. Pre izbora na ovu funkciju bio je član Upravnog odbora RTS-a Na parlamentarnim izborima 2020. godine, izabran je za narodnog poslanika Narodne skupštine Republike Srbije ispred svoje političke koalicije.

Dr Bojan Dimitrijević

naučni savetnik, zamenik direktora

BOJAN B. DIMITRIJEVIĆ (Beograd 1968), naučni savetnik i zamenik direktora Instituta za savremenu istoriju. Diplomirao 1994. i magistrirao 1997, na Beogradskom univerzitetu. Takođe magistrirao 1996. na Srednjoevropskom univerzitetu u Budimpešti. Na Novosadskom univerzitetu odbranio 2004. doktorsku tezu „Jugoslovenska narodna armija 1945–1954.“ Tokom 2001. godine, po pozivu, bio je saradnik u Institutu za napredne studije u Sofiji. Završio je visoki kurs reforme sistema bezbednosti na Univerzitetu u Bradfordu 2006. godine, sa radom o reformi sektora bezbednosti u Bosni i Hercegovini.

Bio je kustos Muzeja Jugoslovenskog vazduhoplovstva na aerodromu Beograd u periodu 1991–1997. Od 1997. radi u Institutu za savremenu istoriju. Do sada je objavio preko 100 autorskih i koautorskih monografija ili drugih izdanja, kao i preko 140 članaka u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Poljskoj i Rumuniji uglavnom sa temama iz vojne i političke istorije Jugoslavije i Srbije u 20. veku. Bio je urednik časopisa Istorija 20. veka od 2004. do 2015. godine.

 U periodu 2003–2012. bio je na dužnostima savetnika ministra odbrane i savetnika ministra spoljnih poslova za NATO (Državne zajednice SCG), savetnika predsednika Srbije za odbranu – vojna pitanja i pomoćnika ministra odbrane Republike Srbije za ljudske resurse, kao i odbornika skupštine grada Beograda.

KOSTA NIKOLIĆ (1963) radi u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu u zvanju naučni savetnik. Diplomirao je (1988), magistrirao (1993) i doktorirao (1999) na Katedri za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Oblasti naučnog interesovanja jesu: istorija komunizma u Kraljevini Jugoslaviji, istorija Drugog svetskog rata, istorija srpskog društva u XX veku, raspad SFRJ i ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Učestvovao je na brojnim domaćim i međunarodnim naučnim skupovima i angažovan kao urednik i član redakcije više naučnih časopisa. Od 2001. do 2020. bio je rukovodilac tri projekta Ministarstva nauke Vlade Republike Srbije.

Do sada je objavio pet udžbenika za osnovnu i srednju školu, 50 monografija i 160 radova u naučnim časopisima u Srbiji i inostranstvu.

RANKA GAŠIĆ (1965), naučni savetnik, diplomirala je 1989. i magistrirala 1995. na Katedri za istoriju naroda Jugoslavije u novom veku i doktorirala 2003. godine na Katedri za opštu savremenu istoriju, sa tezom Britanski i nemački uticaj na beogradsku elitu 1936-1941. Od 1996. stalno je zaposlena je u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Vršila je istraživanja u Nemačkoj, kao stipendista DAAD fondacije 1997. godine (u Lajpcigu, Bonu i Berlinu) i Društva za jugoistočnu Evropu iz Minhena 1998. godine (u Institutu za svetsku privredu u Kilu), kao i CEEPUS programa pri Univerzitetu u Gracu (Austrija) 2005. godine. Sarađivala je na projektu Akademije nauka u Beču, „Istorija Habsburške  monarhije 1848-1914“, od 1998. do 2006. godine.  Tokom 2003. i 2004. bila je koordinator profesionalne mreže “South-East Europe Minorities” za Srbiju i Crnu Goru, sa centrom u Bonu.  Od 2013. do 2016. bila je angažovana na projektu Univerziteta u Bazelu, „SIBA – A Visual Approach to Explore Everyday Life in Turkish and Yugoslav Cities, 1920s and 1930s”. Autor je četiri monografije, i niza radova u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Prevela je šest monografija iz oblasti istorije sa nemačkog jezika. Član je Udruženja za društvenu istoriju u Beogradu, član saradnik Matice srpske u Novom Sadu. Od 2007. član je Upravnog odbora Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje u Novom Sadu, i Udruženja istraživača instituta humanističkih nauka u Beogradu.

STANISLAV SRETENOVIĆ (Be­o­grad 1970) naučni savetnik, takođe i predavač kulturne istorije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Bio je rukovodilac projekta “The Multiethnic State and National Identities: the Serbian Experience in the 20th century- SERBIE20” podržanog od strane Fonda za nauku Republike Srbije u okviru programa Ideje (2022-2025) i član akademskih istraživačkih grupa SIRICE i ISP u Francuskoj. Po­sle za­vr­še­nih stu­di­ja istorije na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du, ma­gi­stri­rao je i specijalizirao na Uni­ver­zi­te­tu u Nan­si­ju (Fran­cu­ska) i dok­to­ri­rao na Evrop­skom uni­ver­zi­tet­skom in­sti­tu­tu u Fi­ren­ci (Ita­li­ja) sa temom o nejednakim međudržavnim francusko-jugoslovenskim odnosima u periodu između dva svetska rata. Boravio je kao istraživač, profesor po pozivu ili član komisija za odbranu doktorata na Univerzitetu Sorbona (Sorbonne Université i Panthéon-Sorbonne), Univerzitetu Nanter, Visokoj školi za studije društvenih nauka (EHESS), Nacionalnoj školi političkih nauka (Sciences Po) u Parizu, univerzitetima u Nansiju, Bordou i Nantu, vojnoj akademiji San-Sir u Ketkidanu, Francuskoj akademskoj školi u Rimu (EFR), Univerzitetu u Bukureštu, Univerzitetu u Bradfordu i Birmingemu (Engleska) i Univerzitetu u Čikagu. Učestvovao je na brojnim konferencijama u zemlji i inostranstvu. Autor je nekoliko monografija a mnogobrojne naučne radove publikuje u uglednim domaćim i međunarodnim stručnim časopisima. Bio je član redakcije naučnog časopisa Istorija HH veka, predsednik komisije pri Ministarstvu kulture Republike Srbije za izbor sadržaja Srpskog kulturnog centra u Parizu (2011), član upravnih odbora ISI (2014-2018) i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (2020-2024). Stručnjak je za francusko-srpske odnose u nacionalnom, regionalnom i evropskom kontekstu 20. veka.

GORAN R. MILORADOVIĆ (Novi Bečej 1965), istoričar, naučni savetnik Instituta za savremenu istoriju. Diplomirao je 1994. godine na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na Katedri za opštu savremenu istoriju kod mentora prof. dr Andreja Mitrovića sa temom Zamjatin i istorija u romanu „Mi“. Kod istog mentora je 2000. godine odbranio magistarsku tezu Logori za izolaciju u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1919–1922). Doktorsku tezu Sovjetski kulturni uticaji u Jugoslaviji 1945–1955. godine odbranio je 2009. godine  na istoj katedri kod mentora prof. dr Miroslava Jovanovića. Bavi se temama iz istorije srednje i istočne Evrope (Ruska imperija i Sovjetski Savez, Kneževina i Kraljevina Srbija, Habsburška monarhija, Kraljevina Jugoslavija, socijalistička Jugoslavija), a posebno kulturnom i društvenom istorijom, istorijom ideja i ideologija.

Učestvovao je na nekoliko projekata u saradnji sa Državnim arhivom Srbije, Istorijskim arhivom Beograda, Slavističkim institutom Ruske akademije nauka i Arhivom grada Moskve.

Učestvovao je na brojnim naučnim konferencijama u Srbiji i inostranstvu. Član je redakcije Godišnjaka za društvenu istoriju. Predsednik je Upravnog odbora Državnog arhiva Srbije od 2025. godine. 

DRAGOMIR BONDŽIĆ (Kruševac, 1973), naučni savetnik. Diplomirao je 1999, magistrirao 2003. i doktorirao 2010. na Katedri za istoriju Jugoslavije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Od 2000. radi u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu, gde je 2019. stekao zvanje naučnog savetnika. Bavi se istorijom Jugoslavije i Srbije u 20. veku, sa posebnim naglaskom na istoriji obrazovanja, visokog obrazovanja, nauke, međunarodne naučne saradnje, nuklearne tehnologije i energetike tokom Hladnog rata. Objavio je devet monografija i preko 160 članaka i preko 60 prikaza u stranim i domaćim naučnim časopisima i zbornicima radova. Učestvovao je na preko 80 nacionalnih i međunarodnih naučnih konferencija u Srbiji i inostranstvu (Hrvatska, Makedonija, Poljska, Austrija, Mađarska, Rumunija, Alžir, Slovenija, Rusija). Koautor je nekoliko udžbenika istorije za osnovnu i srednju školu. Bavi se lokalnom istorijom i jedan je od pokretača i urednika publikacije „Župski zbornik“ koji izdaje Zavičajni muzej Župe u Aleksandrovcu. Od 2016. do 2023. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Instituta za savremenu istoriju „Istorija 20. veka“. Jedan je od pokretača i glavni i odgovorni urednik novoosnovanog časopisa „Savremena istorija“.

VLADIMIR PETROVIĆ je završio postdiplomske studije savremene istorije na Univerzitetu u Beogradu, uporednu istoriju na Centralnoevropskom univerzitetu i postdoktorske studije tranzicione pravde na NIOD Institutu za studije rata, holokausta i genocida u Amsterdamu. Počeo je da radi kao pripravnik 2002. godine u Institutu za savremenu istoriju, gde trenutno vodi Inovacioni centar.

Petrović je započeo kao istoričar međunarodnih odnosa Jugoslavije, posvetivši svoju prvu knjigu evoluciji njene bliskoistočne politike (2006), a drugu o Titovoj ličnoj diplomatiji (2010). Nakon toga, okrenuo se istraživanju masovnog političkog nasilja i strategija suočavanja sa njegovim nasleđem, u monografijama Pojava istorijske forenzičke ekspertize: Klio zastupa stav (Routledge, 2017) i „Etničko čišćenje: geneza koncepta“ (Arhipelag, 2019). Pored ovih knjiga, uredio je ili bio koautor šest tomova i objavio je pet tomova primarnih izvora. Takođe, je autor sedamdeset članaka i poglavlja u knjigama, na srpskom i engleskom jeziku.

Petrović je takođe bio gostujući profesor na Centralnoevropskom univerzitetu, Univerzitetu u Bostonu, Harvardskoj školi za proširenje i Univerzitetu u Amsterdamu.

SRĐAN CVETKOVIĆ, Naučni savetnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Osnovne, magistarske i doktorske studije završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoja višedecenijsko istraživanje političke represije zakrovio je 2011. doktorskom disertacijom Politička represija u Srbiji 1945-1985.  Njegove oblasti interesovanja su: komunizam, državna represija, disidenti, ljudska prava i Hladni rat, kojima je objavio više radova u domaćim i inostranim stručnim časopisima i zbornicima. Učestvovao je na mnogim domaćim i međunarodnim naučnim skupovima i tribinama i održao više od stotinu predavanja posvećenih ovim temama.

Između ostalih autor je zapaženih monografija: Između srpa i čekića − represija u Srbiji 1944−1953. (2006), Između srpa i čekića 2 – politička represija u Srbiji 1953-1985. (2011), Portreti disidenata (2007), Rađanje jeretika (2011), Kolaboracionisti pred sudom OZN-e (2016); OZNA – represija komunističkog režima  u Srbiji 1944-1946. – Dokumenti (2019), Borislav Pekić: život buntovnika (2020). Oblici otpora komunističkom režimu u Srbiji 1945-1991. (2021), Kako se stvarao Tito? – tehnologija izgradnje kulta ličnosti Josipa Broza(2024). Bio je stručni saradnik na pisanju Srpskog biografskog rečnika Matice srpske kao i Službenog Glasnika na priređivanju sabranih dela dr Dragoljuba Jovanovića.

Tokom 2009-2015. bio je sekretar Državne komisije za tajne grobnice ubijenih od strane komunističkog režima 1944/1945. Vlade republike Srbije. Od 2010. -2012. bio je i koordinator za istraživanja Međuаkademijske komisije SANU i MAN za popis žrtava Drugog svetskog rata u Vojvodini 1941-1948. Autor je zapažene izložbe U IME NARODA! – o represiji komunističkog režima u Srbiji koja je bila postavljena u Istorijskom muzeju Srbije od aprila do avgusta 2014. godine. Jedan je do urednika naučnog časopisa za preispitivanje prošlosti Heretikus. Inicijator više društvenih grupa za očuvanje prirode i razvoj Stare planine.

JASMINA V. MILANOVIĆ (Pančevo, 1963), naučni savetnik. Diplomirala 1987, magistrirala 2006. i doktorirala 2011. na Beogradskom univerzitetu. Radila je kao nastavnik istorije u Filološkoj gimnaziji, urednik za udžbenike istorije i odgovorni urednik u Zavodu za udžbenike, od 2013. radi u Institutu za savremenu istoriju.

Do sada je objavila sedam monografija i preko 50 članaka u časopisima međunarodnog i nacionalnog značaja, kao i međunarodnim i domaćim zbornicima radova. Napisala je i objavila preko 70 leksikografskih odrednica u enciklopedijama, rečnicima i leksikonima.

Od 2015. član Srpskoglekarskog društva i član predsedništva Istorijske sekcije SLD. Jedan je od osnivača Društva „Jelena Dimitrijević“. Od 2016. član je redakcije časopisa Srpske studije, a iste godine je izabrana za člana Odbora Leksikografskog odeljenja Matice srpske. Aktivno sarađuje sa drugim naučnim i kulturnim ustanovama, kao što su Narodni muzej, Muzej Vuka i Dositeja i Muzej nauke i tehnike, odeljenja za istoriju medicine.

Od 2017. je sarađivala na osnivanju i uređivanju Portala za žensku i rodnu istoriju. Bila je član evropskog COST projekta, sekcije Women on the Move od 1. jula 2020. godine. Dobitnik je nagrade Srpskog lekarskog društva„Zlatno pero“ za 2021. godinu.

MILAN GULIĆ (Zadar, 1985), naučni savetnik, predsednik Naučnog veća i član Upravnog odbora Instituta za savremenu istoriju. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Benkovcu i Topoli. Na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu diplomirao je 2008, a doktorirao 2012, odbranivši doktorsku disertaciju „Dunav u jugoslovenskoj politici prema Sovjetskom Savezu 1944–1952“. Tokom doktorskih studija bio je stipendista Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije pri Balkanološkom institutu SANU. Od 2013. radi u Institutu za savremenu istoriju. Do sada je objavio pet naučnih monografija, preko 60 članaka u časopisima i zbornicima radova, kao i poglavlja u monografijama u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Poljskoj, Rumuniji, Austriji, Norveškoj, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i Rusiji. Autor je više od stotinu enciklopedijskih odrednica u „Srpskoj enciklopediji“, „Srpskom biografskom rečniku“ i biografskim leksikonima senatora i banova Kraljevine Jugoslavije. Učestvovao je na više od 50 naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Bavi se različitim temama iz srpske nacionalne istorije XX veka, sa posebnim osvrtom na Srbe u Hrvatskoj. Član je Leksikografskog odeljenja Matice srpske, Redakcionog odbora „Srpskog biografskog rečnika“ i Stručnog saveta Muzeja žrtava genocida.

IVANA DOBRIVOJEVIĆ TOMIĆ (1975) naučni savetnik. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Katedri za istoriju Jugoslavije. Na istoj katedri odbranila je magistarski rad “Državna represija u doba diktature kralja Aleksandra 1929 – 1935”, a zatim i doktorirala sa temom “Selo i grad. Transformacija agrarnog društva Srbije 1945 – 1955”. Bavi se istraživanjem državne represije u Kraljevini Jugoslaviji, industrijalizacijom socijalističke Jugoslavije, životnim standardom običnih ljudi, migracijama selo – grad, životom omladine u socijalističkoj Jugoslaviji i planiranjem porodice. Bila je gostujući istraživač u Imre Kertes Kolegu u Jeni,  Institutu za proučavanje istorije Istočne i Jugoistočne Evrope u Regensburgu i Insitutu za istoriju Istočne i Jugoistočne Evrope u Gracu. Autorka je tri monografije i preko 70 članaka objavljenih u domaćim i međunarodim časopisima.

RATOMIR MILIKIĆ je rođen u Beogradu 1980. godine. Kao prvi u generaciji diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu – Odeljenje za istoriju. Magistarske, a potom i doktorske studije nastavio je na Katedri za istoriju Jugoslavije, gde je 2010. odbranio doktorsku tezu. Završio je master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao i Diplomatsku akademiju Ministarstva spoljnih poslova SCG.

Zaposlen je od 2005. godine kao naučni savetnik u Institutu za savremenu istoriju, gde je svoj naučnoistraživački rad posvetio proučavanju rada Vlade Kraljevine Jugoslavije u Londonu, posleratne bilateralne i multilateralne diplomatske istorije Jugoslavije, istorije državnosti Srbije u XIX i XX veku, parlamentarne diplomatije, te pitanja Kosova i Metohije u međunarodnom kontekstu, kao i položaju SPC tokom Drugog svetskog rata. Autor je četiri monografije i jedan od koautora pet monografija. Objavio je više od šezdeset naučnih radova u stručnim časopisima i učestvovao je na brojnim domaćim i međunarodnim naučnim skupovima. Koautor je šest udžbenika za različite nivoe obrazovanja u Srbiji.

Dr Ratomir Milikić je član Saveta Istorijskog muzeja Srbije od 2018. godine. Takođe, bio je saradnik na više značajnih izložbi koje je realizovao Istorijski muzej Srbije u periodu 2016-2023, u zemlji i inostranstvu, a recenzirao je desetak monografija i kataloga IMS. Stručni saradnik za istoriju bio je i za nekoliko filmova u zemlji i inostranstvu.

Takođe, dr Milikić je osmislio, kreirao i sproveo nekoliko projekata obuke nastavnika istorije u Republici Srbiji. Urednik istorije je u izdavačkoj kući Novi Logos, a stručni saradnik za istoriju je u izdavačkim kućama Klet i Freska.

Obavljao je brojne dužnosti vezane za diplomatske aktivnosti u Narodnoj skupštini, Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu spoljnih poslova. Pored savetničkih funkcija, bio je i zamenik ambasadora Republike Srbije pri Savetu Evrope. U periodu do 2016. godine, bio je član brojnih međunarodnih stručnih tela Saveta Evrope u Strazburu.

DANILO ŠARENAC je viši naučni saradnik. Diplomirao je na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, a zvanje mastera strkao na Centralnoevropskom Univerzitetu u Budimpešti. Doktorat je odbranio 2011. godine na Fakultetu za filozofiju u Beogradu. Njegova istraživačka interesovanja podrazumevaju bavljenje ratovima 1912-1918 godine sa naglaskom na kulturnim i društvenim aspektima. Aktivno je učestvovao u domaćim i stranim debatama o kulturi sećanja i obeležavanju Stogodišnjice Prvog svetskog rata.  Neke od publikacija: Top, vojnik i sećanje. Srbija i Prvi svetski rat, ISI: Beograd 2014; “Why did nobody control Apis? Serbian Military Intelligence and the Sarajevo Assassinations” in Sarajevo 1914, ed. Mark Cornwall, Bloomsbury Academic: London, 2020, 125-149; “Capital Punishment in the Serbian Army : The Case of Execution at Lake Plav in 1915”, Tokovi istorije, 3, 2023, 39-61.

LJUBINKA ŠKODRIĆ (Beograd, 1975), viša naučna saradnica Instituta za savremenu istoriju. Diplomirala je 2000, magistrirala 2008. i doktorirala 2015. godine na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beograd. U periodu 2001–2018. bila je zaposlena u Državnom arhivu Srbije. Od 2018. radi u Institutu za savremenu istoriju. Oblasti njenog interesovanja su: rodna istorija, istorija Drugog svetskog rata, istorija obrazovanja, digitalna istorija i arhivistika.

Do sada je objavila preko pet autorskih i koautorskih monografija, više od 10 zbornika dokumenata, kao i preko 40 članaka, uglavnom sa temama iz društvene i političke istorije Jugoslavije i Srbije u 20. veku.

MILUTIN ŽIVKOVIĆ: (Kraljevo 1986). Studije istorije završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu gde je i doktorirao 2017. godine. Od 2011. radio je u Institutu za srpsku kulturu, a 2019. prešao u Institut za savremenu istoriju. U svom dosadašnjem radu pokazao je interesovanje za: političku, vojnu, identitestku, kulturnu, jezičku i ekonomsku istoriju prostora Kosova i Metohije i Stare Raške (Sandžaka).

Bavio se i proučavanjem: „Velike Albanije“ i NDH, upravnom strukturom italijanskog i nemačkog okupacionog sistema, društvenom istorijom, etničko-verskim i ideološkim sukobima, izgradnjom albanskog i bošnjačkog nacionalnog identiteta, itd. Istraživao je u više domaćih i stranih arhiva u: Srbiji, Crnoj Gori, Italiji, Albaniji, Nemačkoj i Hrvatskoj. Bio je stipendista projekta „1000 mladih talenata“ Republike Srbije i grada Kraljeva. Saradnik je Srpskog biografskog rečnika i član redakcionih odbora u nekoliko domaćih naučnih časopisa. Govori engleski i albanski jezik. Oženjen je, otac dvoje dece.

IVANA PANTELIĆ (Beograd, 1977) viša naučna saradnica. Doktorsku diseratciju, „Jovanka Broz i srpska javnost od 1952. do 2013. godine“, odbranila je na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakukteta Univerziteta u Beogradu, gde je završila i osnovne studije. Magistrirala je na Interdisciplinarnoj katedri socio-kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je zavrsila osnovne studije na Filozofskom fakuktetu u Beogradu.

Bavi se proučavanjem istorije roda, a posebno procesima emancipacije žena tokom 20. veka. Samostalno je objavila monografije Partizanke kao građanke – društvena emancipacija partizanki u Srbiji 19451953 i Uspon i pad prve drugaruce Jugoslavije, Jovanka Broz i srpska javnst 1952-2013.  Kao koautorka sa Danilom Šarencem objavila je monografiju Dve polovine sećanja: partizanski dnevnici kao izvor za istoriju Drugog svetskog rata. Bila je urednica i koautorka, sa Ljubinkom Škodrić i Jelenom Milinković, knjige Dvadeset žena koje su obeležile 20. vek u Srbiji. Naučne radove na temu emancipacije žena objavljuje u relevantnim domaćim i inostranim časopisima.

RADE RISTANOVIĆ je viši naučni saradnik. Doktorirao je 2019. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, odbranivši disertaciju pod naslovom „Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941–1944)“. Njegova istraživanja usmerena su na otpor, stradanje, kolaboraciju i druge ključne fenomene i pojave Drugog svetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, kao i na digitalnu i urbanu istoriju. Autor je četiri monografije, nekoliko zbornika dokumenata i desetina naučnih radova. Dobitnik je više nagrada iz oblasti nauke i kulture. Osnivač je Društva za urbanu istoriju u Beogradu i jedan od pokretača Digitalnog centra Instituta za savremenu istoriju, gde je učestvovao u brojnim projektima digitalizacije. Od 2024. godine član je Centra za inovacije Instituta. Aktivno učestvuje u domaćim i međunarodnim naučnim projektima, a trenutno je član projektnog tima RE:ENGAGEing with the Neighbors in a State of War, koji finansira Evropska unija u okviru programa „Horizont“.

MIOMIR B. GATALOVIĆ (Beograd, 1981), viši naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu. Diplomirao je 2005, magistrirao 2008. i doktorirao 2015. godine na Odeljenju istorije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Doktorska disertacija nosi naziv „Jugoslovenska državna politika na Kosovu i Metohiji 1958-1974“. U Institutu za savremenu istoriju u Beogradu radi od 2009. godine. U svojstvu stručnog saradnika Radio-televizije Srbije učestvovao je u realziciji serijala „Zaboravljeni umovi Srbije“ (2007-2015) koji je dobitnik „Vukove nagrade“ za izuzetan doprinos kulturi Republike Srbije. Autor je sedam monografija, od kojih tri samostalno: „Darovana sloboda. Partija i kultura u Srbiji 1952-1958.“ (2010), „Kosovo i Metohija u državnoj politici Jugoslavije 1958-1965“ (2016) i „Burna vremena. Kosovo i Metohija u državnoj politici Jugoslavije 1966-1969“ (2018) i četiri kao koautor: „Kosovo i Metohija 1920-2010. Horonologija“ (2011), „Kosovo i Metohija: vek važnih događaja 1912-2012“ (2012), „Kosovo i MetohijaVek važnih događaja“ (2014) i „Ustavni sud Srbije 1963-2023“ (2023). Pisac je više desetina naučnih članaka, biografija, prikaza, recenzija i drugog.

Oblasti naučnog interesovanja usmerene su mu na proučavanje političke, društvene i kulturne istorije Srbije i Jugoslavije u XX veku, sa posebnim usmerenjem na istoriju Kosova i Metohije, istoriju jugoslovensko-poljskih odnosa i istoriju Drugog svetskog rata. Za samostalni istoriografski rad dobitnik je prestižnih nagrada Državnog arhiva Srbije „Đurđe I. Jelenić“ (2016) i Matice srpske „Ilarion Ruvarac“ (2018).

NIKOLA MIJATOV (Vršac 1988) viši naučni saradnik. Vanredni je profesor Fakulteta za sport Univerziteta Union – „Nikola Tesla“. Diplomirao je na odseku za borilačke sportove na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi u Beogradu. Diplomirao je i masterirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na odeljenju za istoriju. Doktorsku disertaciju odbranio je 2019. godine na istom fakultetu sa temom „Sport u službi socijalizma: jugoslovensko iskustvo 1945-1953“. Autor je brojnih naučnih radova iz istorije Jugoslavije, istorije i etike borilačkih veština i sociologije sporta.

Autor je dve monografije: Milovan Đilas i evropski socijalisti 1950-1958, Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2019. i Sport u službi socijalizma: Jugoslovensko iskustvo 1945-1953, Beograd: Čigoja štampa; Institut za savremenu istoriju, 2020.

NEMANJA DEVIĆ (Smederevo, 1989), viši naučni saradnik u Institutu za savremenu istoriju. Studije istorije upisao je 2008, na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Osnovne i master studije okončao je 2013‒2014. na Katedri za istoriju Jugoslavije. Godine 2020. doktorirao je na istom fakultetu, sa temom Partizanski pokret u Srbiji 1941‒1944. godine.

Kao student, radio je na popisu žrtava Drugog svetskog rata u Šumadiji, angažovan na projektima Muzeja žrtava genocida i Komisije za tajne grobnice pri Ministarstvu pravde Republike Srbije. Sarađivao je u izradi izložbi „Junaštvom u slavu, srpski vojnik u Prvom balkanskom ratu 1912.“ i „U ime naroda, represija u Srbiji 1944‒1946,“ a tokom 2021. i u izradi stalne postavke Narodnog muzeja u Valjevu, na temama koje se odnose na period 1941‒1945. godine. Do sada objavio više od 60 naučnih radova (od čega osam monografija), a za monografije Istina pod ključem i Za partiju i Tita, partizanski pokret u Srbiji 1941‒1944. dobio je nagradu „Dragiša Kašiković“ (2009), odnosno „Dimitrije Bogdanović“ (2023).

Tokom studija bio stipendista Srpske narodne odbrane (SNO) iz SAD i Službenog glasnika Republike Srbije. Od 2018. zaposlen je u Institutu za savremenu istoriju. Primarna oblast njegovog stručnog interesovanja jeste istorija srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.

NEBOJŠA STAMBOLIJA (Sisak 1982), viši naučni saradnik. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kruševcu gde se, silom ratnih prilika, preselio 1995. godine iz rodne Gline. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Nišu. Od jula 2012. zaposlen je na Institutu za savremenu istoriju. Bio je stipendista Ministarstva nauke i Fondacije za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka Ministarstva prosvete. U februaru 2021. je odbranio doktorsku disertaciju pod nazivom „Srpska državna straža 1942–1944“ na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Istraživački se bavi kolaboracionističkim vojnim formacijama na prostoru okupirane Srbije u Drugom svetskom ratu, parlamentarnom istorijom u međuratnoj Jugoslaviji i jugoslovensko-poljskim odnosima. Učestvovao je na oko trideset naučnih konferencija u zemlji i inostranstvu. Autor je jedne monografije (Srpska državna straža 1942‒1944, Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2021), nekoliko monografskih izdanja građe, a u vodećim srpskim istoriografskim časopisima objavio je više desetina naučnih radova i priloga.

U periodu 2016‒2023. bio je sekretar redakcije časopisa „Istorija 20. veka“, u kom periodu je ovaj naučni časopis uvršten u mnoge svetske prestižne indeksne baze.

MARKO B. MILETIĆ (Užice 1990), naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju.                           Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beorgadu završio je osnovne (2014) i master (2016) studije istorije. Tokom 2015. godine završio je školovanje za rezervnog oficira na Vojnoj akademiji Univerziteta odbrane u Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu odbranio je u otobru 2021. doktorsku disertaciju Politika odbrane Jugoslavije (1945–1958): Ideje i praksa. Bio je zaposlen u Arhivu Jugoslaviju u periodu 2017–2019.

Od juna 2019. zaposlen je u Institutu za savremenu istoriju. Do sada je objavio četiri monografije i preko 30 naučnih i stručnih radova koji su objavljeni u časopisima i zbornicima radova u Srbiji, Poljskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, sa temama iz vojne, diplomatske, privredne i društvene istorije Srbije i Jugoslavije u 20 veku. Od avgusta 2023. obavlja dužnost glavnog i odgovornog urednika časopisa Istorija 20. veka. Saradnik je Matice srpske na projektima izrade Srpskog biografskog rečnika i Srpske enciklopedije.

Dobitnik je godišnje nagrad Instituta za strategijska istraživanja za najbolji rad objavljen tokom 2023. godine u časopisu Vojnoistorijski glasnik.

RADOSAV R. TUCOVIĆ (Užice, 1993), naučni saradnik. Diplomirao je 2016. i masterirao 2017. godine na Univerzitetu u Beogradu. Na istom univerzitetu 2021. godine odbranio je doktorsku disertaciju „Policijski represivni aparat nacističke Nemačke i njegovi domaći instrumenti: analiza delatnosti Dragomira Jovanovića i Augusta Majsnera u okupiranoj Srbiji (1941-1944)“. Tokom 2019. godine boravio je na razmeni studenata doktorskih studija na Humboltovom univerzitetu u Berlinu. Dobitnik je nagrade „Andrej Mitrović“ za najbolji master rad na Katedri za savremenu istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, kao i istoimene nagrade „Andrej Mitrović“, za najbolji doktorat koji se bavi jugoslovensko-nemačkim odnosima, a koju dodeljuje fondacija „Mihael Žikić“ iz Bona, u saradnji sa Univerzitetima u Minhenu i Regenzburgu.

Do sada je objavio preko 25 naučnih radova uglavnom iz tematskog okvira Drugog svetskog rata, represije, zločina i istoriografske metodologije. Rezultate svojih istraživanja prezentovao je na naučnim konferencijama u Nemačkoj, Švedskoj, Poljskoj, Bosni i Hercegovini, i Srbiji. Tokom školskih 2018/19. i 2019/20. bio je angažovan kao demonstrator na predmetima „Američki 20. vek“ i „Propaganda u 20. veku“, na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Od 2020. do 2022. bio je zaposlen kao profesor istorije i izbornih predmeta u IX beogradskoj gimnaziji. Član je uredništva naučnog časopisa Istorija 20. veka, kao i akademske mreže za istraživanje okupacionih sistema pri Univerzitetu u Mastrihtu. Saradnik je na nekoliko međunarodnih naučnih projekata.

BORIS TOMANIĆ je rođen u Beogradu 1990. Studije istorije upisao je 2009. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 2014. na Katedri za istoriju Jugoslavije. Master diplomu je stekao 2016, a zvanje doktora istorijskih nauka stekao je 2022. obranivši disertaciju pod naslovom „Jugoslavija i Bugarska 1941–1945: Između sukoba i saveza“ na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tokom 2025, po pozivu, bio saradnik Centra za istočnoevropske studije Univerziteta u Varšavi.

Od marta 2016. do maja 2021. bio je angažovan kao spoljni saradnik Muzeja žrtava genocida. Od septembra 2017. do aprila 2018. radio je u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Od maja 2018. zaposlen je u Institutu za savremenu istoriju. Dobitnik je nagrade Instituta za savremenu istoriju „Ljubomir Ljuba Petrović“ u 2016. i Državnog arhiva Srbije „Đurđe I. Jelenić“ u 2024.

Do sada je objavio preko 40 autorskih i koautorskih radova, uključujući četiri monografije. Bio je učesnik na više od deset naučnih skupova, konferencija i radionica u zemlji i inostranstvu (Poljska, Severna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Nemačka, Bugarska, Velika Britanija, Grčka).

LUKA M. FILIPOVIĆ (Užice 1995) naučni saradnik. Diplomirao 2018, master studije završio 2019, a doktorsku disertaciju odbranio januara 2023. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavio je dve naučne monografije i brojne radove u domaćim i međunarodnim naučnim časopisima iz oblasti istorije ideja i ideologija, Hladog rata, radničkih pokreta i novih političkih fenomena u Srbiji i zemljama Zapadne Evrope.

Od 2024. godine obavlja funkciju istraživača-administratora i menadžera srpskog tima na projektu RE-ENGAGE iz serije Horizon EU. Držao je predavanja i izlaganja na univerzitetima i naučnim supovima u Italiji, Mađarskoj, Švajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Albaniji (CEU, EISA, Mut zur Ethik, itd). U saradnji sa Norveškim institutom za spoljne poslove (NUPI) istražuje nove forme građanskog aktivizma u Srbiji i Gruziji. Uređuje portal Novi Horizont na sajtu časopisa Novi Magazin.

MILOŠ ŽIKIĆ (Zaječar 1990), naučni saradnik. Osnovne akademske studije završio je 2014. odbranom diplomskog rada „Peta armija Vojske Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu“. Master studije je završio 2015. odbranivši rad „General Petar Nedeljković (1882–1955)“. Zvanje doktora istorijskih nauka stekao je 2023. odbranivši disertaciju pod naslovom „Jugoslovensko-bugarski odnosi 1929–1941“. Od oktobra 2016. proveo je godinu dana na stručnom osposobljavanju u Narodnom muzeju u Zaječaru, nakon čega je novembra 2017. položio stručni ispit za zvanje kustosa. Od maja 2018. zaposlen je u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu.

Autor je dve monografije i jedne fotomonografije, kao i većeg broja radova u naučnim časopisima i zbornicima radova. Učestvovao je na više naučnih skupova i konferencija u zemlji i inostranstvu (Rumunija, Grčka, Poljska, Severna Makedonija). Naučna interesovanja su mu usmerena na vojnu i diplomatsku istoriju Kraljevine Jugoslavije.

ILIJA KUKOBAT (Beograd 1993), naučni saradnik. Diplomirao je 2016, master rad odbranio 2017. i doktorirao 2023. godine na Katedri za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu sa disertacijom Vazdušni saobraćaj u Jugoslaviji 1945–1992). Od marta 2018. do marta 2019. radio je kao volonter u Muzeju vazduhoplovstva i u maju 2019. položio stručni ispit u Narodnom muzeju u Beogradu.

Od aprila 2019. do aprila 2023. godine bio je stipendista Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije u Institutu za savremenu istoriju, gde je od septembra 2023. zaposlen.

Autor je više samostalnih i koautorskih radova iz istorije jugoslovenskog vazduhoplovstva. Sekretar je redakcije časopisa Istorija 20. veka od 2024.

NEMANJA V. MITROVIĆ (Leskovac, 1994) naučni saradnik. Diplomirao je i masterirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Master rad „Jugoslovensko-rumunski odnosi: Susreti i razgovori Josipa Broza Tita i Nikolaja Čaušeskua tokom 1969. i 1970. godine“ odbranio je 2018. U 2019. bio je dobitnik nagrade „Dr Ljubomir Ljuba Petrović“, koja se dodeljuje za najbolji master rad iz istorije Jugoslavije. Zvanje doktora nauka stekao je 2023. odbranivši tezu „Jugoslovensko-rumunski odnosi 1954–1968“ na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je nagrade „Gavrilo Princip“, koja se dodeljuje za najbolji rad mladih autora iz oblasti srpske nacionalne istorije. Od 2023. godine radi u Institutu za savremenu istoriju. Urednik je Humanističkog časopisa za mlade istraživače „KSIO“ i sekretar Društva istoričara Srbije „Stojan Novaković“.

Autor je monografija Tito–Čaušesku: godine zbližavanja i Decenija iskušenja, kao i nekoliko naučnih radova u domaćim i stranim časopisima i međunarodnim zbornicima.

DANILO KOVAČ rođen je u Trebinju. Sa najboljim prosekom u svojoj generaciji diplomirao je na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, gde je okončao master studije iz oblasti opšte savremene istorije. Njegov master rad dobio je nagradu Fondacije „Slobodan S. Begović“, dodeljene na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Druge master studije, iz oblasti metodike nastave istorije završio je na britanskom Institutu za obrazovanje, Univerzitetskog koledža u Londonu. Doktorirao je na Univerzitetu „Sapijenca“ u Rimu, a semestar doktorskih studija proveo je na Univerzitetu Sorbona u Parizu. Fokus njegovog naučnog interesovanja su odnosi između Italije i Nezavisne Države Hrvatske, kao i metodika nastave istorije.

Nagrađivan je Svetosavskom nagradom, Zlatnom značkom kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Plaketom Grada Banjaluka, Priznanjem Gimnazije Banjaluka, proglašavan je za najboljeg nastavnika bivše Jugoslavije, najinovativnijeg nastavnika u Bosni i Hercegovini, te osobom godine u istoj zemlji u kategoriji „Poduhvat“. Njegov rad prepoznala je Srpska nastavnička nagrada „Prosvetitelj“, a proglašen je jednim od 50 najboljih nastavnika sveta postavši finalista UNESKO-ve Svetske nastavničke nagrade.

ANA RADAKOVIĆ je doktorandkinja na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu i zaposlena je na Institutu za savremenu istoriju sa zvanjem istraživača saradnika. Njena doktorska disertacija, pod nazivom “Evropska dimenzija i razvoj istorijske svesti u nastavi istorije u Srbiji (1990–2020)”, istražuje spoj nastave istorije i evropskih integracija. U periodu od 2018. do 2024. godine bila je angažovana na Filozofskom fakultetu u Beogradu kao asistentkinja na kursevima Metodika nastave istorije i Nastavnička praksa. Trenutno je saradnica u Inovacionom centru Instituta za savremenu istoriju i radi kao projektna asistentkinja i istraživačica u okviru inicijative Muzej devedesetih.

Sarađivala je na projektima i publikacijama evropskog udruženja nastavnika i edukatora (EuroClio). U julu 2023. godine dobila je HISTOLAB stipendiju u oblasti istraživanja nastave istorije. Njeno najnovije angažovanje vezano je za Horizon projekat Re-Engaging with Neighbours in a State of War and Geopolitical Tensions (RE:ENGAGE).

Administracija:


Mladen Acković

Tehnički uređivač publikacija Instituta


 

Dragana Miladinović

sekretar Instituta