POLJSKA CIVILNA OBAVEŠTAJNA SLUŽBA U JUGOSLAVIJI 1949–1973.

Andrzej Zaćmiński, POLJSKA CIVILNA OBAVEŠTAJNA SLUŽBA U JUGOSLAVIJI 1949–1973.

DOI: 10.29362/2022.2619.zac.325-340

Poljska civilna obaveštajna služba je svoju obaveštajnu delatnost na teritoriji Jugoslavije vodila od 1949. do 1990. godine. Do polovine šezdesetih godina ona je imala više kontraobaveštajni nego obaveštajni karakter i nju je realizovala rezidentura pod kriptonimom „Urania“. Tek stvaranjem 1969. rezidenture pod kriptonimom „Mrovje“, a od 1973. Operativnog centra „Mrovje“ možemo pisati i govoriti o obaveštajnoj delatnosti u užem smislu. Treba naglasiti da su u celom tom razdoblju glavni izvor informacija bili tajni saradnici koji su se regrutovali iz osoblja poljskih diplomatskih predstavništava. Drugi izvor informacija je bio takozvani obaveštajni rad bez agenture (špijunaža otvorenih izvora, javnih izvora). Zbog zabrane vrbovanja agenture među jugoslovenskim državljanima oficiri obaveštajne službe, delujući kao radnici institucija koje su ih prikrivala (tj. poljske ambasade, konzulata), koristili su zvanične službene i društvene kontakte da bi prikupili potrebne informacije U sferi interesovanja obaveštajne službe su se našli predmeti vezani za analizu mehanizma vršenja vlasti u Jugoslaviji, njena unutrašnja politika, društveno raspoloženje, odnosi Jugoslavije sa pojedinim socijalističkim, kapitalističkim i nesvrstanim zemljama, kao i NATO i EEK. Takođe, praćene su diplomate zapadnih država u Jugoslaviji, razrađivana je njihova obaveštajna delatnost, a isto su i ispunjavani zadaci kontraobaveštajnog karaktera koji su se ticali poljskih predstavništava u Jugoslaviji.

 

Andrzej Zaćmiński, POLISH CIVILIAN INTELLIGENCE IN YUGOSLAVIA 1949–1973.

Polish civilian intelligence conducted its activity in the territory of Yugoslavia during the period 1949-1990. Until the mid-1960s, it was of a counterintelligence rather than intelligence nature and it was conducted by a residency codenamed Urania. Only the moment of establishing a residency codenamed Mrowie in 1969 (from 1973 the Mrowie Operational Point) allows us to write or talk about intelligence activities in the strict sense. It should be emphasized, however, that throughout the period the main source of information were secret collaborators recruited from the staff of Polish diplomatic missions. The second method of obtaining information was the so-called agentless interview (interview with open sources). Due to the ban on recruiting Yugoslav citizens as agents, intelligence officers, acting as employees of the cover institution (i.e. the Polish embassy, consulates) used official and social contacts to gain information. The interest of Polish civilian intelligence in Yugoslavia included: the analysis of the mechanisms of exercising power in Yugoslavia, its internal policy, the social mood, Yugoslavia’s relations with socialist, capitalist and non-aligned states as well as the North Atlantic Treaty Organization (NATO) and the European Economic Community (EEC). Western diplomats in Yugoslavia were also followed, their intelligence activities were investigated, and counterintelligence activities regarding Polish missions in Yugoslavia were conducted.